Sociometrija u svrsi inkluzije

Cilj ovog rada je prikazati rezultate sociometrije u školama na području Koprivničko-križevačke županije u razredima koje pohađaju učenici s teškoćama. Sociometrija je metoda istraživanja socijalnih odnosa unutar skupina, posebno korisna u obrazovnom kontekstu. Omogućuje mjerenje i analizu međusobnih odnosa članova skupine, poput simpatija, preferencija i stupnja prihvaćenosti, koristeći alate poput upitnika i grafičkih prikaza (sociograma).

Učenici s teškoćama suočavaju se s različitim preprekama, uključujući fizičke, intelektualne, emocionalne i komunikacijske teškoće, koje mogu ograničiti njihovu sposobnost sudjelovanja u društvenim aktivnostima i interakcijama s vršnjacima. Posljedice toga često uključuju osjećaj socijalne izolacije, niže samopouzdanje i manju motivaciju za školske aktivnosti. Sociometrija pomaže u prepoznavanju njihove pozicije u razredu – identificira jesu li prihvaćeni među vršnjacima, nalaze li se na marginama socijalnih mreža ili imaju podršku određenih članova skupine.

Rezultati sociometrijskih istraživanja često otkrivaju da učenici s teškoćama zauzimaju niži socijalni status, što može voditi do njihove marginalizacije. Prepoznaju se obrasci poput izolacije, gdje su ti učenici rijetko birani za grupne aktivnosti, te centralnosti, koja pokazuje koliko su uključeni u mreže prijateljstva. Također, sociometrija može otkriti prisutnost pozitivnih odnosa, poput podrške od strane pojedinih vršnjaka, što je ključ za njihov osjećaj pripadnosti.

Na temelju ovih spoznaja moguće je razviti strategije za poticanje inkluzije. Jedna od njih je organizacija grupnih aktivnosti i suradničkog učenja, gdje svi učenici imaju priliku zajednički raditi na zadacima, čime se smanjuje socijalna distanca. Edukacija vršnjaka o važnosti prihvaćanja različitosti i razvijanja empatije prema učenicima s teškoćama također doprinosi stvaranju pozitivnijeg razrednog ozračja. Nastavnici imaju ključnu ulogu u promicanju inkluzivnih praksi, uključujući aktivno usmjeravanje socijalnih interakcija i prepoznavanje mogućih oblika diskriminacije. Osim toga, angažman stručnih službi, poput pedagoga i psihologa, osigurava razvoj individualiziranih programa podrške koji doprinose socijalnoj i emocionalnoj dobrobiti učenika.

Sociometrija se u ovom kontekstu ne koristi samo za analizu, već i za praktično unapređenje inkluzije. Stvaranje inkluzivnog razrednog okruženja donosi brojne prednosti, ne samo za učenike s teškoćama, već i za njihove vršnjake, koji kroz zajedničko učenje razvijaju socijalne vještine, empatiju i pozitivne stavove prema različitostima.

Zaključno, sociometrija je vrijedan alat za razumijevanje i poboljšanje socijalnih odnosa među učenicima te za poticanje inkluzivnih praksi. Njena primjena omogućuje prepoznavanje izazova s kojima se suočavaju učenici s teškoćama i pruža smjernice za njihovo uspješno uključivanje u razrednu zajednicu. Na taj način doprinosi se razvoju obrazovnog sustava temeljenog na jednakosti, prihvaćanju i uzajamnom uvažavanju.

Rezultati istraživnja (autori istraživanja: Luka Femec i Radmila Popović) prikazani su u prezentaciji.

Važnosti profesionalne suradnje u radu s učenicima s teškoćama u razvoju

Suradnja između socijalnih radnika i edukacijskih rehabilitatora od iznimne je važnosti u pružanju sveobuhvatne podrške djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom. Ove dvije profesije imaju različite, ali međusobno povezane uloge. Integracija socijalne skrbi i rehabilitacijskih postupaka doprinosi boljoj inkluziji u obrazovni sustav i zajednicu, smanjuje stigmatizaciju te pomaže korisnicima da postanu aktivni sudionici društva. Zajedničkim radom omogućava se kvalitetnije uključivanje djece s teškoćama u obrazovni sustav, kroz prilagodbe nastavnih metoda i materijala te pružanjem socijalne podrške njihovim obiteljima.

Cilj ovog rada je predstaviti rezultate anketnog upitnika kreiranog za potrebe ispitivanja stavova socijalnih radnika i edukacijskih rehabilitatora na području Koprivničko-križevačke županije o potrebama, izazovima i  važnostima suradnje dva različita resora u svrhu praćenja i poboljšanja kvalitete života učenika s teškoćama u razvoju.

Rezultati istraživanja pokazuju kako, unatoč svim prednostima i pozitivnim odnosima, suradnja između socijalnih radnika i edukacijskih rehabilitatora suočava se s određenim izazovima. Pokazalo se da čest izazov predstavlja nedostatak stručnog kadra i preopterećenost postojećih zaposlenika, što može utjecati na kvalitetu pruženih usluga.

Zaključno, suradnja između socijalnih radnika i edukacijskih rehabilitatora ključna je za stvaranje inkluzivnog društva koje pruža jednake mogućnosti svim osobama, bez obzira na njihove teškoće. Kroz zajedničke inicijative i individualizirane programe podrške, može se značajno poboljšati kvaliteta života korisnika te ih osnažiti za aktivno sudjelovanje u društvu. Jačanjem ove suradnje stvara se sustav socijalne i rehabilitacijske skrbi koji je prilagođen potrebama svakog pojedinca, čime se doprinosi inkluziji i socijalnoj pravdi.

Rezultati istraživanja (autor istraživanja: Luka Femec) prikazani su u prezentaciji.